Rusija traži nove kupce za LNG, nada se da će s Kinom sklopiti partnerstvo

Evropski povjerenik za energetiku Dan Jorgensen predstavio je u utorak dugo iščekivani plan za potpuno napuštanje ruskih fosilnih goriva u Strasbourgu. Cilj tog plana jest pretvoriti dosad samo politička obećanja u konkretnije zakonske mjere, i dolazi nakon više mjeseci odgađanja i sve glasnijih kritika zbog naglog rasta evropskog uvoza ukapljenog plina iz Rusije u godinama nakon invazije na Ukrajinu početkom 2022.

Prema izvještaju think tanka CREA iz travnja ove godine, ukupni uvoz ruskog plina iz EU-a smanjio se za 70 posto u prvom tromjesečju 2025. u usporedbi s količinama uvoza prije invazije, iz prvog kvartala Q1 2021. Međutim, dok su količe koje stižu plinovodima pao za 90 posto uvoz LNG-a koji se prevozi brodovima porastao je u istom razdoblju za 67 posto.

Po podacima o kretanju brodova koje navodi Financial Times, na ruski LNG je u 2024. godini otpalo oko 20 posto ukupnog uvoza ukapljenog plina u Evropskoj uniji, što je povećanje od oko 15 posto prethodne godine. Pritom treba napomenuti da se te pošiljke ne konzumiraju nužno u EU, jer se jedan dio pretovaruje i šalje kupcima u druge dijelove svijeta, prenose financije hr. LNG u Evropu stiže u nekoliko velikih luka opremljenih terminalima za prihvat LNG-ja, pa je tako u francuski Dunkerque prople godine došlo oko polovica svih ruskih pošiljki, dok je druga po važnosti belgijska luka Zeebrugge, gdje se pretovaruje ukapljeni plin poslan iz ruskog Yamala u sjeverozapadnom Sibiru.

Već otprije dogovorene sankcije Evropske unije, koje su stupile na snagu u martu ove godine, zabranjuju nove pretovare plina iz Yamala i izvoz u treće zemlje.

Uprkos tome, u martu 2025. uvoz ruskog LNG-ja u EU porastao je za 9 posto godišnje, navode iz CREA-e, dok se europski uvoz iz drugih izvora, uključujući i SAD, smanjio. Za Rusiju je tržište EU jako važno za izvoz LNG-ja, jer se procjenjuje da tamo ostvaruje oko 52 posto ukupnog prihoda od ukapljenog plina.

Evropska komisija novim paketom mjera – te konkretnim zakonodavnim prijedlozima koji bi trebali biti predstavljeni u lipnju – pokušava dokinuti tu trgovinu. Po najavama, zabranjuje se potpisivanje novih narudžbi i ugovora s ruskim kompanijama, a Komisija traži i pravno ispravne načine za okončanje isporuka po trenutno važećim ugovorima, do kraja 2027, iako neke velike evropske kompanije kao što su francuski TotalEnergies ili španjolska Naturgy imaju potpisane ugovore koji se protežu u narednu deceniju, navodi Reuters.

Evropski planovi za uklanjanjem uskog uvoza sigurno će naštetiti planovima ruske vlade da povećanjem proizvodnih kapaciteta poveća svoj udio na globalnom tržištu, na oko 20 posto do 2035., sa sadašnjih oko 8 posto.

Još 2021. godine, prije invazije na Ukrajinu, rusko ministarstvo energetike prognoziralo je da će s nekoliko novih velikih LNG projekata ukupna proizvodnja narasti na negdje između 80 i 140 miliona tona godišnje (MTPA). Ipak, uslijed kasnijih geopolitičkih zbivanja ti planovi su postali skromniji – u službenim projekcijama do 2026. proizvodnja bi se trebala povećati na tek 39-44 MPTA.

Prema analizi američkog Instituta za energetiku IEEFA iz travnja 2024. Rusija je u 2023. izvezla ukupno 32 MPTA što ju stavlja na četvrto mjesto na globalnom tržištu ukapljenog plina, debelo iza prve tri zemlje izvoznice – SAD-a (86 MPTA), Australije (81 MPTA) i Katara (80 MPTA) – koje zajedno čine oko 60 posto svjetske proizvodnje. Pritom je i većina planiranih proizvodnih kapaciteta za ukapljeni plin do 2028. koncentirano u SAD-u i Kataru, što znači da bi u sljedećih nekoliko godina Australija – donedavno najveći svjetski izvoznik LNG-ja – izgledno mogla pasti na treće mjesto.

U međuvremenu, Rusija se nada da će ipak uspjeti u naumu da bude globalni igrač u tom segmentu, izgradnjom ambicioznih projekata za ukapljeni plin, poput velikog plinsko-kemijskog kompleksa u mjestu Usta-Luga na baltičkom moru, blizu granice s Estonijom. Po planovima, to postrojenje bi trebalo godišnje prerađivati oko 45 milijuna kubičnih metara prirodnog plina, proizvoditi 13 miliona tona ukapljenog plina, što bi ga učinilo jednom od najvećih svjetskih pogona za preradu plina.

Izgradnja kompleksa je počela 2021., no puštanje pogona u rad se otegnulo nakon što su kompanije iz zapadnih zemalja, koje su trebale sarađivati na projektu, odlučile raskinuti ugovore nakon izbijanja rata u Ukrajini. Ruska državna firma koja vodi projekt, RusKhimAlyans, sad je upleten u cijeli niz sudskih sporova u kojima potražuje milijarde dolara odštete. U međuvremenu, ruska vlada najavljuje da bi u prvoj fazi prerada plina tamo mogla početi tokom 2026. godine, dok bi prva proizvodnja ukapljenog plina mogla krenuti 2027.

No, i za takve planove potrebne su investicije – a pod pritiskom američkih i evropskih sankcija sankcija investitora nema baš previše. Jedna od adresa na koju se Moskva obratila jest Kina, koja je u top tri kupca ruskog ukapljenog plina, uz Evropsku uniju i Japan.

Kineski veleposlanik u Moskvi najavio je u aprilu da će Kina povećati uvoz ukapljenog plina iz Rusije, a po brojkama koje je objavila ruska novinska agencija TASS izvoz ruskog LNG-ja u Kinu prošle godine je porastao za 3,3 posto godišnje, na 8.3 miliona tona, dodavši da je Rusija, nakon Australije i Katara, treći najveći dobavljač ukapljenog plina u Kini – koja je i globalno najveći kupac.

U četvrtak je ruski ministar za energetiku Sergej Civilev prilikom sastanke ruske i kineske delegacije u Moskvi rekao novinarima da se “raspravlja o ulozi kineskih kompanija” u razvoju LNG projekata, no nije otkrio nikakve detalje.

Kineska državna kompanija China National Petroleum Corp (CNPC) i državni investicijski fond Silk Road Fund imaju vlasničke udjele već operativnom projektu Yamal LNG u sjevernom Sibiru, dok CNPC i druga kineska državna firmaChina National Ofshore Oil Corporation (CNOOC) drže svaka po 10 posto udjela u treći projekt, koji je u izgradnji, Arctic LNG 2 u Arktičkom moru. Oba ova su pod kontrolom Novateka, najveće ruske kompanije za ukapljeni plin.

Rusija je u više navrata otvarala mogućnost da kineske kompanije sudjeluju i u izgradnji postrojenja za LNG i plinsko-hemijskog kompleksa Ust-Luga, no zasad Peking na to nije odgovorio. U svakom slučaju, iako ruski projekti šepaju dalje usprkos novim evropskim i američkim sankcijama, nije baš izgledno da će se ambiciozne najave Kremlja iz 2021. ostvariti i da bi Rusija mogla konkurirati globalnim igračima poput SAD-a, Australije i Katara.