U Švedskoj se zbog rudnika raseljava čitav grad

Kiruna je najsjeverniji grad u Švedskoj koji se nalazi 145 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, tik iznad najvećeg podzemnog rudnika gvožđa na svijetu.

Već godinama se zna da je grad u opasnosti zbog intenziviranja kopanja, odnosno zbog slijeganja tla izazvanog širenjem rudnika. Zato su nedavno otpočele pripreme za njegovo preseljenje tri kilometra dalje.

Ono što posebno zabrinjava njegove stanovnike jeste činjenica da bi nova Kiruna tokom zime mogla biti i do 10 stepeni Celzijusa hladnija od stare, koja je ionako jedan od najhladnijih gradova u Švedskoj, budući da ima subarktičku klimu sa dugim, veoma hladnim zimama i kratkim, hladnim ljetima. Primjera radi, u staroj Kiruni prosječne januarske temperature se kreću oko –9 do –15 °C.

Zašto je toliko bitno kopanje gvožđa?

Kopanjem rudnika u Kiruni bavi se državna kompanija LKAB, koja učestvuje sa 80% u ukupnoj proizvodnji gvozdene rude u EU.

Pored svojih aktivnosti u eksploataciji gvozdene rude, koje su ključne za proces proizvodnje čelika, LKAB je nedavno identifikovao i jedno od najvećih poznatih nalazišta rijetkih zemnih elemenata u Evropi. EU je prepoznala novo nalazište kao strateški važno u okviru Akta o kritičnim sirovinama, politike čiji je cilj da se do 2030. godine domaćom proizvodnjom zadovolji 40% godišnje potražnje regiona.

To, naravno, donosi ekonomsku korist i Švedskoj i Evropskoj uniji, pa su svi zajedno počeli da ulažu napore u preseljenje Kirune. Procijenjeno je da postoji potreba za selidbom 2.700 domova, odnosno 6.000 ljudi, što će tokom narednih 10 godina koštati oko 22,5 milijardi švedskih kruna (2,4 milijarde dolara).

Kompanija LKAB je ljudima koje će preseliti ponudila tržišnu vrijednost njihove imovine uvećanu za dodatnih 25% ili izgradnju nove kuće. Oko 90% njih odlučilo se za novu kuću.

Međutim, iskrsao je problem – lokalna opština je posjedovala vrlo malo zemljišta ili je posjedovala ono zemljište koje ne može da proglasi građevinskim. Zato je LKAB morao da ga kupuje od države, jer ona posjeduje većinu zemljišta sjeverno od Arktičkog kruga. No, to je teritorija na kojoj autohtoni narod Sami uzgaja irvase, a koji se već osjeća stigmatizovano, budući da je nekada bio dominantan narod na ovim prostorima, a danas je na njima manjina.

Kiruna završila i u serijama i filmovima

Problemi Kirune nisu novi, štaviše postoje već godinama i njima se bave i civilno društvo, ali i kinematografija.

Primjera radi, visokobudžetna serija „Ponoćno sunce“ odvija se baš na njenoj teritoriji i, između ostalog, bavi se kriminalom povezanim sa rudarskim operacijama u Kiruni. U njoj se pominju sukobi sa domorodačkim stanovništvom Sami zbog širenja rudnika.

Film „Ponor“, koji je prvi put emitovan prije dvije godine, govori o tome kako grad tone, ali i o borbi zaposlenih u rudniku da spasu svoje porodice i zajednicu.

„Kiruna: prekrasan novi svijet“ iz 2019. je, pak, dokumentarni film o preseljenju grada zbog destabilizacije tla uzrokovane rudarstvom, koji portretiše lokalne stanovnike i društvene promjene.