Nafta za Mađarsku i Slovačku: U mjesec dana 800.000 tona nafte preko Janafa

Riječ je o oko 600 kilometara dugom sistemu naftovoda kojim upravlja JANAF, koji dovodi sirovu naftu s terminala u Omišalju na Krku prema unutrašnjosti Balkana i srednje Evrope — dobro poznatoj infrastrukturi čiji strateški značaj Politico sada ponovo potvrđuje, ističući da bi mogao poslužiti kao stabilna alternativa ruskoj nafti za Mađarska i Slovačka te dodatno pogurati nastojanja Evropska unija da zatvori preostale energetske veze s Moskvom.

Mađarska koristi alternativu

Uoči današnjih izbora u Mađarskoj, u kojima je Viktor Orbán jeftinu rusku naftu pretvorio u jednu od ključnih poluga svoje kampanje, Budimpešta tu alternativu odlučno odbija. I to uprkos činjenici da isti taj naftovod, gotovo neprimjetno, već sada u značajnoj mjeri snabdijeva mađarsko tržište.

Upravo na tom paradoksu insistira i Politico: dok Mađarska politički odbija alternativu, u praksi je već koristi.

Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022., Mađarska i Slovačka ostale su među rijetkim državama koje su nastavile snažno zavisiti od ruske nafte, suprotstavljajući se širem evropskom pokušaju da se smanji uvoz ruskih energenata. Štaviše, Mađarska je u tom periodu svoju zavisnost dodatno produbila: sa oko 61 posto ukupnog uvoza 2021. na više od 90 posto 2025. godine, prema procjenama analitičara.

No, taj model oslanjanja počeo je pucati krajem januara, kada je došlo do prekida na naftovodu Družba, ključnom ruskom pravcu kojim ruska nafta preko Ukrajina dolazi do srednje Evrope. Dotok je praktično presušio, pa je Budimpešta optužila Kijev za odugovlačenje s popravkama, upozoravajući na moguće poremećaje u snabdijevanju, posebno u trenutku kada globalne napetosti, uključujući i ratne rizike povezane s Iranom, dodatno pritišću tržište energenata. Ukrajina je najavila da će kvar biti saniran tokom proljeća, ali radovi na sanaciji Družbe još su u toku.

U takvim okolnostima u prvi plan ponovo dolazi Jadranski naftovod. Hrvatska ga sada pozicionira, ističe Politico, kao ključni instrument kojim bi se Mađarska konačno mogla odvojiti od ruskog izvora, posebno u uslovima sve većih sigurnosnih rizika.

Janafovi kapaciteti dovoljni

U određenoj mjeri, uprkos protivljenju Budimpešte, to se već i dešava.

Nakon što je Mađarska u februaru zatražila hitne isporuke, Hrvatska je povećala protok kroz Jadranski naftovod. Premijer Andrej Plenković i ministar privrede Ante Šušnjar više puta su isticali kako je JANAF “u potpunosti spreman svojim kapacitetima osigurati sigurnost snabdijevanja naftom i Mađarskoj i Slovačkoj”.

S hrvatske strane navodi se kako je zajednički kapacitet dvije MOL-ove rafinerije, u Mađarskoj i Slovačkoj, oko 14 miliona tona godišnje, dok Jadranski naftovod, prema tim procjenama, može transportovati i do 15 miliona tona godišnje.

Između 26. februara i 25. marta isporučeno je oko 800 hiljada tona nafte mađarskoj kompaniji MOL, koja upravlja rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Politico na osnovu tih brojki piše kako takav obim sugeriše da bi se preko ovog pravca moglo pokriti i do dvije trećine ukupnih potreba tih postrojenja, koja godišnje prerađuju između 14 i 15 miliona tona.

Prema pisanju Politica, od februara je organizovano ukupno 17 isporuka, od čega je devet usmjereno prema Mađarskoj u aprilu i maju.

I sam MOL priznaje da snabdijevanje funkcioniše. Politico piše da glasnogovornik kompanije navodi kako su isporuke zasad stabilne i neprekinute, zahvaljujući nafti iz Libija, Kazahstana, Norveška, Saudijska Arabija i Sjedinjene Američke Države — dobrim dijelom upravo preko hrvatskog naftovoda.

Na prvi pogled riječ je o idealnoj prilici da Budimpešta konačno prekine svoju zavisnost od ruske nafte. No, Mađarska ne popušta.

Mađari preferiraju rusku naftu

Iako priznaje da trenutnih nestašica nema, Budimpešta tvrdi da nafta koja dolazi preko Hrvatske nije adekvatna zamjena za rusku. Tu tvrdnju obrazlaže time da je ruska sirovina jeftinija i tehnički pogodnija za postojeće rafinerije. Uz to, Mađarska odbija trajno povećati korištenje Jadranskog naftovoda, pozivajući se na, kako tvrdi, previsoke tranzitne naknade i na test kapaciteta iz septembra, koji je, prema mađarskom tumačenju, pokazao ograničenja sistema.

Istovremeno, Mađarska traži da joj Hrvatska omogući i transport ruske nafte kroz isti sistem, pozivajući se na izuzeća iz sankcijskog režima Evropska unija.

Kako navodi Ben Munster, dio analitičara smatra da takvi zahtjevi pokazuju da se ne radi samo o ekonomiji. Politico piše da procjene pokazuju kako bi kapacitet Jadranskog naftovoda bio dovoljan za pokrivanje cjelokupnih potreba Mađarske, uz potencijalno niže tranzitne troškove nego kroz ruski pravac.

U Zagrebu kažu, navodi autor, da se cijela priča dodatno dramatizuje. Politico piše da je glasnogovornica JANAF-a Michaela Julijana Vranješ poručila kako su “pregovori namjerno dramatizovani” te da Adria može isporučivati oko 280.000 barela dnevno — više nego što je stizalo kroz Družbu — dok su tranzitne naknade, prema njenom tumačenju, korektne.

No, sukob ima i dublje slojeve, piše ovaj utjecajni medij podsjećajući se događaja iz aferične „vladavine“ Ivo Sanadera.

Odnose između Hrvatske i MOLa i dalje opterećuje afera iz 2011. vezana za preuzimanje upravljačkog udjela u INAi. Predsjednik MOL-a Zsolt Hernádi u Hrvatskoj je u odsutnosti osuđen u korupcijskom predmetu vezanom za INA-u, dok Mađarska odbija njegovo izručenje. Taj slučaj ostavio je trajan trag nepovjerenja koji se prelijeva i na današnje pregovore.

Mađarska, pak, tvrdi da je u ovoj priči oštećena. Kako prenosi Politico, glasnogovornik MOL Groupa Ambrus Halász ocijenio je da odbijanje Hrvatske da omogući transport ruske nafte kroz Jadranski naftovod predstavlja “uskraćivanje snabdijevanja i ograničavanje pristupa tržištu”. Pritom je optužio JANAF za zloupotrebu, kako je naveo, “monopolskog položaja u snabdijevanju mađarskih i slovačkih rafinerija s morske strane”.

Prema istom izvoru, Mađarska je zbog toga već podnijela pritužbu tijelima Evropska unija za zaštitu tržišnog takmičenja.

U Budimpešti dodatno problematizuju i hrvatsko odbijanje novog, sveobuhvatnog testiranja kapaciteta naftovoda. Pozivajući se na izjave mađarskih zvaničnika upoznatih s pregovorima, Politico navodi kako se kratkoročni podaci o protoku ne mogu izjednačiti s pouzdanim cjelogodišnjim snabdijevanjem, posebno zbog razlika u vrstama sirove nafte i ograničenja rafinerija u preradi neruskih sirovina.

Zbog toga, tvrde s mađarske strane, traže testiranje cijele trase — od terminala u Omišlju do rafinerija — kroz više sezona i u punim operativnim uslovima. Kako prenosi Politico, jedan od zvaničnika postavlja i direktno pitanje: ako naftovod zaista može isporučivati potrebne količine u svim okolnostima, zašto se Hrvatska protivi takvom testu?

Dodatni argument MOL vidi i u tehničkim ograničenjima na vlastitoj strani. Halász je, prema pisanju Politica, upozorio da je trenutno teško procijeniti može li Adria u potpunosti zadovoljiti potrebe kompanije, između ostalog i zbog požara u jednoj od mađarskih rafinerija koja još nije vraćena u puni pogon.

Na te optužbe uzvraća hrvatska strana. Glasnogovornica JANAF-a Michaela Julijana Vranješ, kako navodi Politico, poručila je da je “jasno da primjedbe MOL-a nisu usmjerene na cijene ili kapacitete, nego na očuvanje izuzeća koje omogućava nastavak uvoza sankcionisane ruske nafte što je duže moguće”.

Razmjena optužbi nastavila se i na nivou Evropska unija. Kako tvrdi Politico, na nedavnom zatvorenom sastanku ministara energetike mađarski predstavnik nije osporio da isporuke preko Adrije pomažu stabilizovati snabdijevanje, ali je ponovo insistirao na zadržavanju pristupa ruskoj nafti. Glasnogovornik MOL-a pritom je ponovio da Budimpešta ne želi zavisiti ni o jednom izvoru te da joj je cilj osigurati što više pravaca snabdijevanja i maksimalnu fleksibilnost u nabavci.

Važnost izbora u Mađarskoj

Hrvatska uzvraća da pravi cilj takvih zahtjeva nije tehnička provjera, nego očuvanje izuzeća koje omogućava nastavak uvoza ruske nafte što je duže moguće.

Politico piše da se rasprava prelila i na nivo Evropska unija, gdje je na zatvorenim sastancima ministara energetike ponovo potvrđeno ono što se već vidi u praksi: Mađarska koristi Adriju kako bi održala snabdijevanje, ali istovremeno insistira na zadržavanju ruskog pravca.

MOL pritom naglašava da ne želi zavisiti ni o jednom izvoru te da Budimpešta traži maksimalnu fleksibilnost, što više pravaca snabdijevanja i što širi manevarski prostor.

Upravo takav zaključak — da infrastruktura postoji, ali politička odluka izostaje — Politico provlači kroz cijeli članak. To je vjerovatno i razlog zašto se ova tema, dan uoči izbora u Mađarskoj, nalazi u fokusu jednog tako utjecajnog medija: ovaj slučaj, naime, govori o širem raskoraku između evropske strategije i nacionalnih politika.

Mogući zaokret mogao bi doći nakon izbora u Mađarskoj. Opoziciona stranka Tisza najavljuje postepeno napuštanje ruskih energenata, ali tek do 2035. godine, što pokazuje koliko je tranzicija politički osjetljiva.

Istovremeno se nazire i drugačiji scenarij. Hrvatski ministar privrede Ante Šušnjar, kako u svojoj analizi navodi Politico, sugerisao je da Mađarska razmatra kupovinu nafte iz administracije Donald Trumpa, pri čemu bi transport mogao ići preko hrvatskog Jadranskog naftovoda.

A to, na kraju, otvara mogućnost da ista infrastruktura oko koje se danas vode sporovi postane ključni most prema novoj energetskoj ravnoteži u Evropi — upravo onako kako to sada, iz perspektive Brisela i Washingtona, zaključuje Politico.