Nuklearna energija se vraća na velika vrata i biće je sve više zahvaljujući AI

Prednosti su neograničene.

U Aalo Atomicsovoj fabrici od 3.700 kvadratnih metara na južnoj strani Ostina u Teksasu, radnici pomjeraju čelične ploče debljine 16 milimetara na mašine koje ih polako savijaju i oblikuju u cilindre široke 3,5 metra, koje zatim vare u posude visoke 7,5 metara. Ovo bi moglo biti jeftinije da se radi kod spoljnog izvođača. Ali suosnivač i izvršni direktor Aloa, Met Lozak (Matt Loszak), želi da ovaj posao radi interno. Svaka od tih posuda na kraju će sadržati srce nuklearnog fisijskog reaktora snage 10 megavata (MW). Pet ovih Alo-1 reaktorskih jedinica, koje rade zajedno, napajaće jednu električnu turbinu od 50 MW. Dovoljno da pokrije potrebe jednog velikog centra za obradu podataka ili 45.000 domova, prenosi Forbes.

„Ovo nije reaktor na papiru. On se zaista gradi”, kaže Lozak, 35-godišnji kanadski inženjer koji je sada na svom trećem startapu. U avgustu je Alo započeo radove na lokalitetu u sklopu Nacionalne laboratorije za energiju u Ajdahu. Tu planira da postigne „kritičnost“ do 4. jula 2026. godine. To je 250. rođendan Amerike i rok koji je predsjednik Donald Trump postavio za najmanje tri američka startapa da dokažu da njihovi napredni dizajn nuklearnih reaktora funkcionišu. Da bi se postigla kritičnost, Alo će napuniti jednu posudu standardnim sklopovima gorivnih šipki i zatim pokrenuti samoodrživu lančanu reakciju nuklearne fisije.

Proizvodnja električne energije? To dolazi kasnije. Čak i nakon postizanja kritičnosti, Alo će i dalje morati da izgradi proizvodnju i lanac snabdijevanja. Kao i da potpiše ugovore sa data-centrima i dobije konačno odobrenje Nuklearne regulatorne komisije (NRC). „Postavićemo fabriku, smanjiti troškove i imati ovaj Sveti gral proizvod”, obećava Lozak. On traži do 93.000 kvadrata za gigafabriku i nedavno je zaposlio Brajsona Džentajla (Bryson Gentile). On je vodio proizvodnju Falkona 9 u Elon Muskovom SpaceX-u. Trebalo bi da postavi Alovu operaciju masovne proizvodnje. „Ono što je Elon uradio [sa električnim automobilima i raketama] je kao trčanje milje ispod četiri minuta. Kada se to desi, svi kažu: ‘Čekaj, ovo je moguće’”. Nada se da će početi da proizvodi električnu energiju 2027.

Data centri guraju rast

Potražnja za strujom naglo raste, uglavnom zbog centara za obradu podataka koji gutaju energiju. Oni stoje iza procvata vještačke inteligencije. Lozak nije jedini nuklearni preduzetnik koji planira da jaše talas AI milijardi. Dvanaestak kompanija s imenima poput Valar Atomics, Oklo, Kairos Power i X-energy trka se da usavrši, sertifikuje i instalira novu generaciju malih, prefabrikovanih reaktora. Oni bi mogli da napajaju pojedinačne data-centre ili da se priključe većim elektroenergetskim mrežama.

Do sada u 2025. godini, venture kapital, investitori na berzi, milijarderi, Ministarstvo energetike i drugi uložili su više od četiri milijarde dolara u ove i druge nove američke nuklearne poduhvate, u odnosu na oko 500 miliona iz 2020. godine, prema Pič Buku (PitchBook). Biće potrebno još desetine milijardi ako nuklearna energija želi povratak. Dvogodišnji Alo prikupio je 136 miliona dolara (100 miliona u avgustu), a glavni investitor je Valor Ekviti Partners (Valor Equity Partners) milijardera Antonija Grasijasa (Antonio Gracias). Valor je bio jedan od prvih institucionalnih investitora u Teslu. Grasijas, koji sjedi u odboru SpaceX-a, rekao je za Forbes da će Alo biti pobjednik zbog svoje posvećenosti proizvodnji i vertikalnoj integraciji „slično Teslinom pristupu baterijama, električnim vozilima i robotici”.

Biznis šansa

Ovi startapi neće svi uspjeti. Ali izgleda da su zvijezde poravnate za povratak nuklearne energije. Potražnja postoji, Sem Altmen (Sam Altman) iz OpenAI rekao je da će mu za osam godina biti potrebno nevjerovatnih 250 gigavata energije. (To je koliko troši Brazil). Realniji analitičari predviđaju da će do 2030. centrima za obradu podataka biti potrebno dvostruko više od sadašnjih 40 GW.

Po trenutnoj pros.ečnoj industrijskoj cijeni električne energije od devet centi po kilovat-satu, 40 GW bi koštalo 32 milijarde dolara godišnje. Ali, cijene će rasti ako potražnja raste brže od kapaciteta. Analitičari očekuju da će gasne turbine pokriti možda 60% potreba. One su, međutim, rasprodate na četiri godine unaprijed. Ugalj ostaje nepopularan (bez obzira na to koliko ga puta Tramp naziva „lijepim i čistim“). Vjetar i solar, osim što su na Trampovoj meti, ne obezbjeđuju 24/7 pouzdanost koju data-centri zahtijevaju. To je veliki prostor koji nuklearni startapi mogu da popune.

„Ima dovoljno prostora da svi dobro rade, jer svijetu treba toliko energije i više“, kaže iranski milijarder Kamal (Kam) Gafarijan (Kamal (Kam) Ghaffarian). On je vazduhoplovni preduzetnik i osnivač kompanije X-enerdži iz Rokvila u Merilendu, koja razvija gasom hlađeni nuklearni reaktor.
Poreske olakšice za nuklearnu energiju

Naravno, mnogi se i dalje protive nuklearnim reaktorima, posebno u svojoj neposrednoj blizini. Ali podrška je sada i široka i dolazi odozgo. Otkako se u januaru vratio u Ovalnu kancelariju, Tramp je otkazao ogromne projekte morskih vjetroparkova. Stopirao je solarni megaprojekat i potpisao budžetski zakon, koji ukida poreske olakšice za vjetro i solarne projekte koji započnu izgradnju nakon sljedećeg 4. jula. Ali isti zakon je sačuvao i proširio podsticaje za nuklearnu energiju. To su poreske olakšice za nove dizajne sada iznose i do 40% investicije. Trumpova administracija takođe reformiše famozno sporu i opreznu Nuklearnu regulatornu komisiju (NRC). To bi trebalo da ubrza odobravanje novih dizajna. A planira i da olakša izdavanje dozvola, djelimično tako što će podsticati startape da postavljaju reaktore na vojnim bazama ili na lokacijama poput laboratorije u Ajdahu. One su imale nuklearne aktivnosti još od Menhetn projekta u Drugom svjetskom ratu.

Dok suosnivač Majkrosofta (Microsoft) Bil Gejts već dvije decenije slavi nuklearnu energiju kao odgovor na globalno zagrijevanje, sada se pridružuju i drugi glasovi. Ljudi kažu: „Da smo danas izmislili nuklearnu fisiju, smatrali bismo je srebrnim metkom koji rješava klimatske promjene“, kaže Dru Vandzilak. On je partner u VC fondu Alumni Ventures, koji je investirao u X-energy, Alo i Valar. „Toliko je moćna”.
„Svjetlost“ za siromašne zemlje

U Alou, Lozak i njegov suosnivač, tehnički direktor Yasir Arafat, 39, imaju i lične razloge za nuklearni preporod. Lozakova dječija astma se povukla nakon što je njegova rodna provincija Ontario zamijenila obližnje termoelektrane na ugalj nuklearnim. Arafat je domaće zadatke iz matematike radio uz svijeću u Bangladešu prije nego što je došao u SAD kao student i stekao master iz nuklearnog inženjerstva na Državnom univerzitetu Sjeverne Karoline. Njegova karijera obuhvata širok spektar. Radio je na Vestinghausovom velikom AP1000, reaktoru snage 1.100 MW. Potom je 2019. prešao u laboratoriju u Ajdahu da vodi dizajn mikroreaktora. Suosnivači se nadaju da će jednog dana prodavati svoje male, masovno proizvedene reaktore ne samo AI kompanijama već i siromašnim državama koje gladuju za energijom. Alo znači „svjetlost“ na bengalskom.

Ne tako davno, budućnost nuklearne energije izgledala je mračno. Nakon što je cunami izazvao katastrofu u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukušima 2011. godine, i Japan i Njemačka počeli su da zatvaraju postrojenja. Američka industrija je, sa svoje strane, imala problema još od djelimičnog topljenja reaktora u Pensilvaniji na lokaciji Three Mile Island 1979. godine. Nesreća je mjesecima dominirala naslovima. Ali, mala količina oslobođene radijacije, prema NRC-u, nije predstavljala prijetnju.
Povratak nuklearnoj energiji

Ipak, regulatorne posledice nakon Three Mile slučaja dovele su do otkazivanja projekata i strožijih pravila NRC-a. To je doprinelo kašnjenjima i eskalaciji troškova za velike nuklearne elektrane. Nakon 15 godina, Džordžija Pauer je 2024. konačno završila svoju elektranu u Augusti u Džordžiji sa dva Vestinghausova AP1000 reaktora koji mogu da napajaju 1,7 miliona domova. Trošak je premašio 30 milijardi dolara, više nego duplo od prvobitnog budžeta. Navodno, zbog neproverenog inženjeringa, nepostojećih lanaca snabdevanja i nedostatka kvalifikovanih radnika. Izgradnja elektrane iste veličine sa gasnim turbinama (pod pretpostavkom da bi se mogle pronaći) koštala bi samo sedam milijardi. Delovalo je da SAD više nisu sposobne da efikasno grade velike nuklearne elektrane. Danas ima 94 velika reaktora (mnogi stariji od 40 godina), u odnosu na 112 iz 1990.

Ministarstvo odbrane, Gates i drugi vernici već su ulagali u nove dizajne reaktora kada je ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. i nezasita potreba AI industrije za energijom podigla nuklearni talas. Evropska unija, očajnički želeći da se oslobodi ruskog gasa i nafte, odlučila je da se nuklearna energija bez emisija u nekim slučajevima može smatrati „zelenom“. Meta, Amazon i Gugl već su potpisali dugoročne ugovore za kupovinu nuklearne energije. Čak se i Three Mile Island vraća u igru. Njegov preživeli reaktor, zatvoren 2019, sada se priprema za ponovno puštanje u rad nakon što je Microsoft pristao da kupi svu njegovu energiju u narednih 20 godina. Preimenovan je u Crane Clean Energy Center.
Novi projekti

Sa 40 godina, Mike Laufer, izvršni direktor i suosnivač kompanije Kairos Power, već je veteran „nove nuklearne ere“. Već je izgradio, upravljao i demontirao demonstracionu elektranu u Albukerkiju, Novi Meksiko. „Za devet godina naučili smo ogromnu količinu toga“, kaže on. Kairos sada gradi Hermes 1, svoj prvi reaktor za proizvodnju električne energije (demonstracioni), kao i Hermes 2, svoj prvi komercijalni reaktor, koji bi trebalo da isporučuje 50 MW električnoj mreži Tennessee Valley Authority do 2030. godine. Google je pristao da do 2035. kupi oko 500 MW energije iz Hermes reaktora.

Kairosovo sjedište nalazi se u preuređenom avionskom hangaru na bivšoj mornaričkoj vazduhoplovnoj stanici u Alamedi, Kalifornija, južno od UC Berkli univerziteta, gdje su Lafer i njegova dva suosnivača doktorirali. Startap očekuje 303 miliona dolara finansiranja od Ministarstva energetike do završetka izgradnje Hermesa 1 2028. godine. (Lafer odbija da kaže da li je njegov milijarder otac, Henry Laufer, matematičar koji je zajedno sa pokojnim Jim Simons izgradio pionirski hedž fond Renaissance Technologies, investitor), prenosi Forbes.