Nuklearna energija se vraća u EU, no nejasno ostaje gdje i kako

Veliki broj evropskih država u značajnoj mjeri zavisi od uvoza električne energije, među kojima je i Hrvatska, što stvara potencijalnu ranjivost i za građane i za privredu. Uz to, cijene električne energije u Evropi nerijetko su tri do četiri puta više nego kod globalnih konkurenata poput Kine ili Sjedinjenih Američkih Država.

Suočene s tim rizicima, pojedine zemlje počele su razmatrati mogućnost povratka nuklearnoj energiji, što je posebno izraženo u Belgiji i Italiji.

Dugo vremena obnovljivi izvori energije i nuklearna energija nisu se posmatrali kao kompatibilni čisti izvori u odnosu na fosilna goriva. Međutim, u posljednje vrijeme nuklearna energija sve češće dobija status prelaznog i održivog izvora koji može doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena. Istovremeno, protivnici nuklearne energije upozoravaju na problem radioaktivnog otpada koji zahtijeva dugoročno i složeno zbrinjavanje.

Zbog toga odnos Evropske unije prema nuklearnoj energiji ostaje složen i kontroverzan.

Tokom 2024. godine zabilježen je rast proizvodnje električne energije iz nuklearnih izvora za 4,8 posto, prvenstveno zahvaljujući Francuskoj gdje je rast iznosio 12,5 posto. Ipak, u većini drugih država proizvodnja opada. Njemačka je u međuvremenu potpuno ugasila svoje nuklearne elektrane, dok Španija razmatra sličan potez u skorijoj budućnosti.

U prijedlogu sedmogodišnjeg budžetskog okvira Evropske unije za period od 2028. do kraja 2034. godine Evropska komisija navela je nuklearnu energiju kao jednu od opcija za finansiranje iz evropskih fondova, ali ostaje neizvjesno da li će taj prijedlog biti usvojen.

Istovremeno, u pojedinim državama ponovo se otvara prostor za razvoj nuklearne energije. Italija je na referendumima 1987. i 2011. godine odbila korištenje nuklearne energije, ali je vlada ipak pripremila nacrt zakona koji bi omogućio njeno ponovno uvođenje.

Belgija i Italija su među članicama Evropske unije koje su 2024. godine potpisale deklaraciju o jačanju iskorištavanja potencijala nuklearne energije. Među potpisnicama je i Hrvatska, uz Bugarsku, Češku, Finsku, Francusku, Mađarsku, Nizozemsku, Poljsku i Švedsku.

U Belgiji vlast pokušava odgoditi zatvaranje nuklearnih reaktora, dok se vodeća energetska kompanija Engie tome protivi, jer želi fokus preusmjeriti na energiju vjetra i sunca, skladištenje energije u baterijama i plinske elektrane. Nizozemska, koja je zabilježila pad proizvodnje električne energije iz nuklearnih izvora od 10 posto, planira izgradnju dvije nove nuklearne elektrane i produženje rada reaktora Borssele.

Plan Španije o napuštanju nuklearne energije i dalje izaziva polemike, jer dio stručnjaka upozorava da bi zatvaranje nuklearnih postrojenja moglo dodatno ugroziti stabilnost snabdijevanja električnom energijom. U 2023. godini pet nuklearnih elektrana u toj zemlji proizvodilo je oko 20 posto ukupne električne energije.

Britanska stručnjakinja i zagovornica nuklearne energije Zion Lights smatra da eventualni rast proizvodnje električne energije iz nuklearnih elektrana u narednoj deceniji vjerovatno neće dolaziti iz izgradnje novih postrojenja, nego iz produženja rada postojećih ili ponovnog pokretanja ranije zatvorenih pogona.

Prema njenom mišljenju, dugoročni razvoj nuklearne energije u Evropi manje će zavisiti od javnog mnijenja, a više od sposobnosti Evrope da ponovo razvije kapacitete za izgradnju i finansiranje velikih infrastrukturnih projekata. Također ističe da pojedine zemlje koje su ranije smatrale nuklearnu energiju politički spornom sada ponovo uviđaju da ona već postoji, funkcioniše i obezbjeđuje značajne količine električne energije sa niskom emisijom ugljika.

Evropska unija i dalje ostaje podijeljena u dva bloka. S jedne strane nalazi se takozvani nuklearni savez predvođen Francuskom, dok s druge strane stoje zemlje poput Njemačke, Austrije i Portugala koje godinama vode antinuklearnu politiku.

Države poput Estonije, Rumunije, Švedske i Poljske, suočene sa visokim troškovima i dugim rokovima izgradnje velikih nuklearnih elektrana, razmatraju razvoj malih modularnih reaktora.

Hrvatska također vidi priliku u ovoj tehnologiji. Trenutno se radi na planu razvoja civilnog nuklearnog programa do 2040. godine, kojim bi se udio električne energije iz nuklearnih izvora povećao sa sadašnjih 16 na 30 posto, prvenstveno kroz korištenje malih modularnih reaktora.

Slovenija razmatra izgradnju drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom, u čemu bi Hrvatska potencijalno mogla učestvovati, iako do sada nisu vođeni ozbiljni zvanični pregovori.

Kod malih modularnih reaktora proizvodnja električne energije iznosi približno trećinu do petinu kapaciteta klasičnih nuklearnih elektrana. Prednost ovih reaktora je mogućnost industrijske proizvodnje i naknadne instalacije na željenim lokacijama, uključujući i udaljena područja.

Međutim, zahtjevi za upravljanje radioaktivnim otpadom ostaju gotovo isti kao i kod velikih nuklearnih postrojenja.