Jedan posto najbogatijih već potrošli svoj godišnji ugljenični limit

U analizi su ovaj trenutak nazvali „Dan zagađivača“ čime ukazuju na to da klimatska katastrofa disproporcionalno zavisi od superbogatih koji zagađuju daleko više od običnih ljudi. Poređenja radi, prosječnoj osobi iz najsiromašnijeg dijela globalne populacije trebalo bi skoro tri godine da potroši svoj dio godišnjeg globalnog karbonskog budžeta.

Količina zagađenja koju ispuste je više nego duplo veća od one koju proizvodi najsiromašnija polovina čovječanstva što predstavlja problem u borbi protiv klimatskih promjena. Da bi globalno zagrijevanje ograničilo na 1,5°C u odnosu na predindustrijski nivo, najbogatijih jedan posto treba da smanje svoje emisije za 97 posto do 2030. godine.

Jedna posto najbogatijih, odnosno 77 miliona ljudi, uključujući milijardere, milionere i one koji zarađuju više od 140.000 dolara godišnje su odgovorni za 15,9 posto globalnih emisija CO2 u 2019. godini. Najsiromašnijih 50 posto, odnosno 3,9 milijardi ljudi s prosječnim godišnjim prihodom od 2.000 dolara prema paritetu kupovne moći činilo je 7,7 posto svih emisija CO2 u istoj godini.

Istraživanje Oxfam-a pokazuje da su emisije ugljen dioksida bogatih od 1990. godine prouzrokovale trilione dolara ekonomske štete, velike gubitke usjeva i milione smrtnih slučajeva.

„Budućnost naše planete visi o koncu. Prostor za djelovanje je izuzetno mali, a superbogati nastavljaju da rasipaju šanse čovječanstva svojim luksuznim načinom života, zagađujućim investicijama i štetnim političkim uticajem. Ovo je krađa — čist i jednostavan slučaj — mala manjina krade budućnost milijardama ljudi kako bi nahranila svoju nezasitu pohlepu”, rekao je Nafkote Dabi, lider Oxfamove politike klimatskih promjena.

Ekonomska šteta koju su pretrpjele zemlje sa niskim i srednjim prihodima u posljednjih 30 godina približno je tri puta veća od ukupne klimatske pomoći koju su bogate zemlje pružile siromašnijim zemljama.

Predviđanje Oxfama je da će do 2050. godine emisije jedan posto najbogatijih izazvati gubitke usjeva koji bi mogli da obezbijede dovoljno hrane za najmanje 10 miliona ljudi godišnje u Istočnoj i Južnoj Aziji. Otprilike osam od svakih deset smrtnih slučajeva zbog vrućine desiće se u zemljama sa niskim i srednjim prihodima. Oko 40 posto tih smrtnih slučajeva moglo bi da se dogodi u južnoj Aziji.

Smatraju da treba oporezovati bogate zagađivače, te zabraniti njihov pretjerani luskuz – „privatne avione, superjahte i slično“.

Potrebe za klimatskom pomoći brzo rastu, posebno u zemljama Globalnog juga koje podnose najteže posljedice klimatskih promjena. Iako su bogate zemlje pristale da aktiviraju 300 milijardi dolara godišnje kako bi pomogle zemljama Globalnog juga da se nose s porastom temperature i pređu na obnovljive izvore energije, ovaj iznos je daleko manji od pet triliona dolara koje Globalni sjever duguje u okviru klimatskog duga i reparacija.